Amigdala se aktivira kada se osjećamo napadnuto. Ona ne razlikuje napad medvjeda u šumi od napada na naše mišljenje.
Kada se u komunikaciji s nekime osjećamo podređeno, ponižavano, kada nam se osoba često obraća iz pozicije “šefa” i argumente smatra jedinim načinom komunikacije, nužno će doći do trenutka bijega.
Jednom sam i sama tako odlučila otići.
Naravno, ne odmah. Dala sam mnoge prilike, vrijeme, strpljenje i razumijevanje.
No, u posljednjih nekoliko razgovora osjećala sam se napadnuto, kao da me se u vrlo važnim stvarima ne čuje i ne razumije, kao da moje mišljenje nije jednako vrijedno jer je različito. S time da ti razgovori uopće nisu bili smatrani konfliktima, već uobičajenim i prihvatljivim načinom komunikacije od strane mog sugovornika.
Nakon što sam shvatila da više nemam ni volje reći što osjećam i kada je procjena moje vrijednosti tog odnosa došla pod upitnik bezbroj puta, tada sam odustala.
Ne zbog toga što smatram kako je druga osoba bila u pravu.
Ne zbog njezinih boljih argumenata.
Ne zbog njezine “istine”.
Već zbog tona.
Načina.
Bezosjećajnosti.
Nepoštovanja.
Grubosti.
U takvom odnosu nisam više vidjela prostor za zajednički napredak, rast i radost.
Osoba se neće povući jer ste joj dokazali kako ste u pravu, već zbog toga što odnos s vama više ne smatra vrijednim.
Temelj kvalitetne komunikacije su ravnopravnost i poštovanje. Naročito kada se s nekime ne slažemo. Svaki konflikt može se riješiti ukoliko obje strane imaju pozitivnu procjenu vrijednosti odnosa.
