Trebam li nužno promijeniti način razmišljanja kako bi se moje emocije, motivacija i ponašanje promijenilo?
Nedavno sam pitala polaznicu jedne svoje radionice je li se vraćala na materijale, ponavljala vježbe, pokušala konkretno primjeniti naučeno u odnosu s kojim nije zadovoljna. Odgovorila mi je kako nije te da joj je ovo jedna u nizu radionicu, prošla ih je naime desetak različitih i ništa se nije promijenilo.
Nitko ne može riješiti moje probleme jer onaj koji ih je stvorio sam ja sama.
Moj sklop razmišljanja, popularni mindset. Moja uvjerenja, obrasci ponašanja i reakcija, moje navike koje svjesno prihvaćam, ne otpuštam i svakodnevno njegujem.
Kada bi edukacije, radionice, webinari i knjige rješavali naše frustracije, nitko od nas ne bi imao probleme. Dostupnost takvih usluga nikada nije bila laška i raznolikija. Besplatnih sadržaja je također more u bespućima interneta. Slobodni ste potražiti podršku na barem 35 mjesta/profila/blogova dnevno. Slažete li se?
No, što će učiniti razliku?
Nije problem u znanju.
Dostupno nam je.
Rješenje je u osobnoj kongruenciji. Ono što mislim, govorim i radim mora ići u istom smjeru.
Ja moram uz pomoć dobivenih alata (informacije i znanje) sagraditi ormar. Ako alat stoji u ladici, a ja i dalje pohađam tečajeve kako ga koristiti bez da sam ga primila u ruke, ormar se neće složiti.
Načini razmišljanja koji su stvorili probleme, neće dovesti do njihovih rješenja.
Stoga je odgovor na prvo pitanje DA. Uzmi alat. Jedan po jedan. Opipaj ga. Isprobaj na razne načine.
I pronađi svoj. Onaj koji će te dovesti do drugačijih ciljeva, navika i života.
Prvi korak je da danas odlučiš koju misao više ne prihvaćaš o sebi jer svaka promjena počinje u mislima.
Ulog u sebe najbolji je ulog koji će se isplatiti, ne samo tebi, već i svima oko tebe.
